Uz Međunarodni Dan žena

23 Feb, 2011 |
Sve naj, naj uz Međunarodni Dan žena želi Vam BH Savez žena u Švedskoj

Sve naj, naj uz Međunarodni Dan žena želi Vam BH Savez žena u Švedskoj

1857. – običan mit

Često se, u različitim kontekstima, vrti podatak da je Međunarodni Dan žena prvi put slavljen 8. marta 1907. u spomen na 50-godišnjicu spontanih demonstracija tekstilnih radnica u New Yorku 1857., kada je demonstrirano protiv niskih plata, dugih radnih dana i sve žešćeg radnog tempa. Demonstracije je prekinula policija uz brojna hapšenja.

Temma Kaplan, profesorica historije na Harvard Univerzitetu, koja je istraživala socijalističke obrede i praznike, odbacuje to navodno porijeklo 8. marta kao običan mit. Taj mit su oko 1955. stvorile francuske feministkinje da bi se Međunarodni Dan žena što manje povezivao sa komunistima i bio spontaniji nego odluka donijeta na konferenciji.1 Izgleda da je godina odabrana u vezi sa godinom rođenja njemačke socijalistkinje Clare Zetkin (1857.–1933.).

Dan žena kao međunarodni praznik

Dan žena je prvi put međunarodno proslavljen 19. marta 1911. u Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

26. i 27. avgusta prethodne godine je u Kopenhagenu održana II Međunarodna socijalistička konferencija žena kojoj je prisustvovalo 130 žena iz 17 zemalja.2 Predsjedavala je Clara Zetkin, koja je na I konferenciji 1907. u Stuttgartu izabrana za međunarodnog sekretara, i na njen prijedlog je odlučeno da se uvede poseban Međunarodni dan za žene. Svake godine, u svakoj zemlji, istog dana bi se proslavljao Dan žena. Datum nije čvrsto određen, ali je na prijedlog njemačkih žena odlučeno da se prva proslava održi 19. marta 1911. u spomen na 19. marta 1848. kada je kralj Prusije pod pritiskom naroda jasno najavio opsežne, a nikad izvršene, reforme – među kojima i pravo glasa za žene.

Na II Međunarodnoj komunističkoj konferenciji žena 1921. u Moskvi, nakon prijedloga delegatkinja iz Bugarske, odlučeno je da se Međunarodni Dan žena slavi 8. marta svake godine u spomen na demonstracije žena u Petrogradu 23. februara 1917. (po starom, 8. marta po novom kalendaru) kojima je počela Februarska revolucija u Rusiji.

Februarska revolucija, za razliku od Oktobarske, predstavlja spontanu pobunu usljed nezadovoljstva vođenjem rata od strane carskog režima, nedostatka hrane i goriva, rastućih cijena, siromaštva i opšteg haosa. Sedmicu kasnije (15. marta / 2. marta po starom kalendaru), car Nikolaj II Romanov je abdicirao u korist svog brata Mihajla, koji se dan kasnije odrekao vlasti.

Decembra 1945. godine su pripadnice francuskog pokreta otpora, pod vodstvom fizičarke Eugénie Cotton, pozvale svoje sestre iz cijelog svijeta na kongres u Paris radi formiranja Međunarodne demokratske federacije žena (WIDF – The Women’s International Democratic Federation). Organizacija WIDF je formirana u saradnji sa UN i dobila konsultativni status u ekonomskom i socijalnom savjetu UN, istovremeno i pri UNESCO – status koji daje pravo izjašnjavanja na sjednicama i davanja vlastitih prijedloga.

Nakon II svjetskog rata Međunarodni Dan žena sve više dobija stvarni međunarodni karakter. WIDF je dobila više miliona članica u cijelom svijetu, ali su se usljed hladnog rata mnoge ženske organizacije i partije na zapadu ograđivale od WIDF. Čak i dio zapadne ženske ljevice.

Na inicijativu WIDF, organizovale su UN prvi put jednu međunarodnu konferenciju žena 1975. u Meksiku pod osnovnom parolom ”Jednakost, Razvoj, Mir”.

Na toj konferenciji je predloženo da 8. mart bude međunarodni praznik. Generalna skupština UN je 1977. donijela jednu rezoluciju u vezi toga, tako da se 8. mart od 1978. nalazi na listi praznika UN.

Može se reći da se Međunarodni Dan žena nakon ”priznanja” UN promijenio iz socijalističkog u nepolitički praznik.

Izvor: Žena broj 34 (Decembar-Prosinac 2006./ Mart-Ožujak 2007. s. 14-15); Atlestam, Gunnel. Arbete, bröd, fred. Historien om 8 mars, Internationella kvinnodagen, klasskamp och kvinnokamp. Göteborg: Svenska Kvinnors Vänsterförbund i samarbete med Föreningen Kvinnokultur, 1996.
____________________

1 Temma Kaplan u tekstu On the Socialist Origins of International Women’s Day u časopisu Feminist Studies No 11 (Proljeće 1985.), s. 163-171.; prema: Atlestam. Arbete, bröd, fred. s. 14.

2 Atlestam. Arbete, bröd, fred. s. 10.; Richard J. Evans. Kvinnorörelsens historia. Stockholm: LiberFörlag, 1979. s. 207 ne navodi ukupan broj, već nabraja: ”Engleska 19 delegata, Njemačka 16, Austrija 7, Mađarska 3, Francuska 3, Češka 2 i Norveška, Belgija, SAD, Holandija, Finska, Švicarska, Italija, Švedska i Rusija po jedan delegat.”, znači 59 delegata iz 15 zemalja.

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: Švedski

X