Član Švedskog parlamenta: SVT podupire falsifikovanje historije genocida

Fredrik Malm

Izvor :: Newsmill :: Član Švedskog parlamenta: SVT podupire falsifikovanje historije genocida :: 15. septembra 2011.

U nedjelju 28. avgusta prikazan je na programu ”Dokument izvana” Švedske televizije dokumentarac ”Grad koji je žrtvovan” o genocidu u Srebrenici 1995. Bio je to najblaže rečeno vrlo kontroverzan dokumentarac, a nakon emitovanja se rasprava rasplamsala, posebno na sajtu Newsmill.

Kritika dokumentarca se bavi činjeničnim greškama, da isti ignoriše zaključke Haškog tribunala, UN-a i većine organizacija za ljudska prava, umanjuje ratne zločine snaga bosanskih Srba, prodaje konspiracijske teorije i da su osobe uključene u produkciju filma izrazile historijsko-revizionistička shvatanja.

Dokumentarac je rađen, rezan i postavljen u takav ugao da se Bošnjaci (bosanski muslimani) u Srebrenici prikazuju kao agresivni akteri u ratu. Ublažava se da je bosanska vojska bila slabo i loše opremljena a enklava opkoljena od vojske bosanskih Srba. Filmske sekvence gusto zbijenih žena i djece na kamionima kombinuju se opisivanjem kako gradsko stanovništvo bježi od bosanske, dakle svoje vlastite vojske. Prešućuje se da se civili evakuišu od rata, napada bosanskih Srba, učestale snajperske i artiljerijske vatre i prijetnje etničkim čišćenje. Tvrdi se da je Bill Clinton podstakao masakr nad 5 000 Bošnjaka kako bi opravdao ulazak SAD u rat, nešto što se izlaže bez pratećih kritičkih pitanja.

Vojni čelnik bosanskih Srba Ratko Mladić, koji je optužen od Tribunala za ratne zločine u Hagu za ”genocid, progon, istrjebljenje, ubojstva, protjerivanja, nečovječna djela, teror, nezakonite napade i uzimanje talaca”, prikazuje se u dokumentarcu kao vođa koji želi poštedjeti stanovništvo Srebrenice od odmazde. Dokumentarac premješta krivicu sa onih koji provode genocid, dakle bosansko-srpskih snaga, na one koji su ubijeni u genocidu, Bošnjake (bosanske muslimane). Da bi se rasvijetlile srpske civilne žrtve – koje su nedvojbeno bile izložene ratnim zločinima – ne treba iskrivljavati istinu o onome što se dogodilo nakon Mladićevog preuzimanja Srebrenice.

UN je bio u Srebrenici da zaštiti sigurnosnu zonu uspostavljenu prema Rezoluciji 819 Vijeća sigurnosti aprila 1993., uglavnom da se zaustavi etničko čišćenje Bošnjaka. Nigdje se u mandatu ne određuje da će se UN boriti na nečijoj strani, a što se uopšte nije ni desilo. Činjenica je da se UN uopšte nisu borile. Dok su Mladićeve snage zauzimale Srebrenicu, Dutchbat nije pružao otpor. Bilo ih je premalo i bojali su se srpske odmazde. Dokumentacija o postupanju UN-a je obimna, može se pratiti iz sata u sat.

U optužnici protiv Vujadina Popovića, jednog od bosansko-srpskih vojnih čelnika tokom genocida, kasnije osuđenog na doživotni zatvor, Tribunal piše kako slijedi:

”The initial plan was to summarily execute more than 1 000 Bosnian Muslim men and boys, aged 16-60, who were separated from the group of Bosnian Muslims in Potocari on 12 and 13 July. On 12 July, this plan was broadened to include the summary execution of over 6000 men and boys, aged 16 to 60, who were captured from the column of Bosnian Muslim men escaping the Srebrenica enclave on 12 July through about 19 July 1995. Most of these men and boys from the column were captured along the Bratunac/Milici road on 13 July 1995. /…/ The implementation of this Joint Criminal Enterprise resulted in the summary execution of over 7 000 Bosnian Muslim men and boys from the Srebrenica enclave.”

U dokumentarcu na STV-u postavlja se, međutim, druga teza. Tu se tvrdi da broj pogubljenih u genocidu nije bio 7 000, već ustvari 2 000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Ostali su navodno ubijeni u ”konvencionalnoj vojnoj operaciji”. Zaključak kojeg oni pokušavaju posredovati je prema tome da ubijanje u Srebrenici zapravo većim dijelom čine regularne bitke između dvije vojske. To je opis koji protivrječi čvrsto utemeljenim dokazima, ne samo kod Tribunala za ratne zločine u Hagu već i u vidu masovnih grobnica, svjedočanstava i intervjua. To što SVT tvrdoglavo tvrdi da dokumentarac ne oskudijeva u činjenicama je krajnje iznenađujuće, kao i činjenica da SVT čini se odbija otvoreno diskutovati o ovom pitanju.

Švedska televizija je vrlo jak akter u švedskom medijskom prostoru. Uz takvu prodornu moć dokumentarni film na programu ”Dokument izvana” treba, razumije se, pratiti odgovornost. Rukovodstvo SVT-a mora jednostavno izabrati između esprit de corps među novinarima ili držati do činjenica koje postoje o Srebrenici.

Preveo: Haris Tucaković

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: Švedski