Negiranje genocida u Švedskoj je bezopasno

16 Apr, 2012 |
Jasenko Selimović (Foto: Haris Tucaković)

Jasenko Selimović (Foto: Haris Tucaković)

Tekst: Jasenko Selimović

Izvor :: Expressen :: Riskfritt förneka folkmord i Sverige :: 15. aprila 2012.

Prošle sedmice osuđen je film švedske televizije SVT o Srebrenici od strane švedske Stručne komisije pri Vijeću za radio i televiziju. Prijave pokazuju da je film, koji je prema SVT-u ”provjeren u najmanji detalj”, bio pristran skup činjeničnih grešaka i obmanjujućih mitova ranije iznošenih od Miloševića, Šešelja i drugih ratnih zločinaca i odbijenih od strane Haškog tribunala kao ”grube laži”. Takođe se pokazalo da je i filmska ekipa koju je SVT nazvala ”vodećim evropskim novinarima” takođe uključivala najaktivnije evropske negatore genocida.

Kakve su bile posljedice? Nikakve. Šta je SVT trebao učiniti? Ništa. Osim takozvanog ”obaveznog prikazivanja” gdje je u par kratkih sekundi objavljena odluka Stručne komisije. To je sve. A to nije razumno. Slučaj ovog filma objašnjava zašto.

Istraživanje bosanskih akademskih građana pokazuje da su petorica umiješanih u film otvoreno negirala genocid. Dvojica umiješanih saradnika, savjetnika i konsultanata dviju najagresivnijih mreža negiranja genocida, također su istražena u detalj. Jedan od njih optužen je zbog vođenja logora za silovanje tokom rata. Drugi je ponosno pravio ”knjige koje sistematski razbijaju mit o genocidu u Srebrenici”. Glavni stručnjak već duže otvoreno negira genocid a jedan od ključnih svjedoka jedan je najboljih prijatelja Ratka Mladića i osoba optužena da je pomagala Mladiću da se krije od pravde. Nije li ta informacija neophodna radi razumijevanja čije teorije film bezrezervno iznosi? Nije li to onda trebalo biti u obaveznom prikazivanju?

Ovaj film takođe tvrdi da je samo ”2 000 osoba pogubljeno u Srebrenici”. Ostali su ubijeni ”u nečemu što liči konvencionalnoj vojnoj operaciji”. Drugim riječima, Srebrenica je, prema filmu, bila osveta za nepravde počinjene od strane bosanske vojske i nikakav genocid. Jer spontana osveta pravno ne sadrži namjeru da se ”uništi cijela grupa”, što su uslovi za genocid. Haški sud nazvao je to ”najlažljivijim tvrdnjama”.

Norveški helsinški odbor takođe smatra da film negira genocid, kanadski Institut za istraživanje genocida nazvao ga je ”srpsko-nacionalističkom … propagandom negiranja genocida”, norveški publicistički savjet osudio je film, norveška Stručna komisija pri Vijeću za RTV osudila je film, švedska Stručna komisija pri Vijeću za RTV osudila je film. Švedska Stručna komisija utvrdila je (nesložno) ”da se ne može smatrati da film u cijelosti prenosi poruku da … Srebrenica nije bila genocid”, ali (složno) da ”su se javljale izjave … kao i arhivski isječci … koji se mogu gledati kao osporavanje ili poricanje genocida”. Haški tribunal optužio je film da ”proturječi presudama za genocid”.

Radi analogije s holokaustom vidjeli smo jedan film koji uz pomoć Himmlerovog najboljeg prijatelja i kruga oko Davida Irvinga tvrdi da je ono što se dogodilo u Auschwitzu bila osveta za jevrejske nepravde. A najveća državna medijska firma garantovala je podatke da je samo četvrtina Jevreja ubijena u gasnim komorama a ostali u ”vojnim operacijama”. Je li razumno da konstatacija da je ”film osuđen” bude jedina mjera koja obavezuje SVT?

Negiranje genocida mora postati ozbiljnija stvar. Švedska o tome nema nikakav zakon. Ideja je da pritisak javnosti i vlastita savjest spriječe ljude da to čine. Međutim, očito je da svi nemaju savjest.

Kada su to uočile druge zemlje, donijele su zakon protiv negiranja genocida. Danas postoji takva zabrana upravo u onim zemljama koje su bile direktno umiješane u ili uticale na holokaust. Mi ne trebamo ići tako daleko. Ali, Švedska treba barem pooštriti zakon o radiju i televiziji koji reguliše obavezno prikazivanje. Stručnoj komisiji bi trebalo dati mogućnost da odgovara za poruke koje prenose osudu. Oni koji negiraju genocid trebaju to uzimati znatno ozbiljnije.

Jasenko Selimović, državni sekretar Ministarstva za tržište rada, ali ovdje piše u svojstvu liberalnog političara

Preveo: Haris Tucaković

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: Švedski