Žene prve dobijaju otkaz

Carina Lindfelt (Foto: Denny Lorentzen)

Izvor: Svenska Dagbladet, Brännpunkt, 18. oktobra 2011.

Zakon o zaštiti zaposlenja (Las) otežava mladima i useljenicima ulazak na tržište rada – sada se može pokazati i kao značajna kočnica preduzećima koja pokušavaju stvoriti rodno ravnopravnija radna mjesta.

Skoro pola od 36 zaposlenih u Švedskim putujućim izložbama (Riksutställningar) na Gotlandu ljetos je saznalo da će dobiti otkaz. Vijest nije iznenađenje, osoblje je već neko vrijeme znalo da su otpuštanja u toku. Cijelih 11 od 14 koji su morali napustiti svoja radna mjesta bile su žene. ”Slučajnost”, prema generalnom direktoru Staffanu Forssellu. ”Za usluge koje trebamo, obično su muškarci imali duži radni staž.” Malo ih je vjerovalo da će otkazi ići tako ukrivo.

Događanja u Švedskim putujućim izložbama nisu nikakav slučaj već predvidljiva posljedica pravila redoslijeda prema Zakonu o zaštiti zaposlenja (Las). Poslodavčeva želja da ima radno mjesto s jednakom raspodjelom polova ne može se spojiti s primjenom pravila redoslijeda. Ko zadnji uđe, prvi izlazi.

Ta događanja nisu uopšte unikatna. U publikaciji ”Dva koraka naprijed – jedan natrag”, koju Švedska privreda danas predstavlja, čitalac sreće niz poslodavaca širom Švedske kojima su dvije stvari zajedničke. Oni su svjesno i strateški ulagali u zapošljavanje većeg broja žena radi povećanja raznolikosti radne snage, i svi su vidjeli kako im se investicije raspadaju kada ih je finansijska kriza prisilila na otpuštanja.

Tupa pravila redoslijeda s radnim stažom kao mjerodavnim faktorom prisiljavaju preduzeća da daju otkaze zadnje zaposlenima. Iza toga se krije moment 22 za poslodavca, koji treba slijediti pravila redoslijeda kod otkaza zbog nedostatka posla. On istovremeno, prema zahtjevima Zakona protiv diskriminacije o aktivnim mjerama u vezi novog zapošljavanja, treba ”… nastojati da se udio zaposlenih manje zastupljenog pola postepeno povećava”. Zakonodavstvo ostavlja poslodavca kao Buridanovog magarca (magarac između dva jednako udaljena plasta sijena).

U Švedskoj postoji široko razumijevanje za vrijednosti različitosti na radnom mjestu. Mnogi poslodavci vide prednosti mješovite radne snage gdje nove sposobnosti mogu pomoći preduzećima da se razvijaju i rastu. Pokušavajući privući nove grupe, preduzeća takođe šire svoju bazu zapošljavanja. Više preduzeća svjedoči da je povećana raznolikost osoblja povećala kreativnost, poboljšala raspoloženje na radnom mjestu i smanjila izostajanje s posla. Ali, strategije preduzeća i težnje ka rodnoj ravnopravnosti malo važu kada je Zakon o zaštiti zaposlenja na drugom tasu vage.

Posljedice su možda najočitije u švedskoj mašinskoj industriji. Kada je 2008. udarila finansijska kriza prisilila je preduzeća na otpuštanja. Kada su u jesen 2010. sumirani efekti, žene su bile pogođene više od muškaraca. Udio zaposlenih muškaraca u tom sektoru pao je za gotovo 15 posto, a žena blizu 19 posto. Kada su preduzeća počela ponovno zapošljavati rasla je zaposlenost brže za muškarce nego za žene zbog prava na ponovno zapošljavanje, gdje važe odgovarajuća pravila redoslijeda.

Znamo iz istraživanja da strogi zakoni o radu otežavaju afirmaciju marginaliziranih skupina na tržištu rada. Iskustva iz efekata finansijske krize u prerađivačkoj industriji pokazuju da su pravila redoslijeda takođe u sukobu s težnjama preduzeća za mješovitijim skupinama osoblja.

Poslodavci dolaze u nemoguću situaciju i moraju počinjati iznova sa formiranjem timova da bi na raspolaganju imali najbolje kompetencije.

Carina Lindfelt, šefica odjela za Tržište rada i pregovore pri Švedskoj privredi (Svenskt Näringsliv)

Preveo: Haris Tucaković

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: