Ženska konvencija

Konvencija je usvojena od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija rezolucijom 34/180 od 18. decembra 1979. Stupila je na snagu 3. septembra 1981.

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena

Države stranke ove konvencije,

  • konstatujući da Povelja Ujedinjenih nacija potvrđuje vjeru u osnovna ljudska prava, dostojanstvo i ljudske vrijednosti te jednaka prava muškaraca i žena,
  • konstatujući da Opšta deklaracija o ljudskim pravima potvrđuje načelo nedopustivosti diskriminacije i proglašava da su sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima te da svi imaju sva prava i slobode tu navedene, bez ikakvih razlika, uključujući i razlike na osnovu pola,
  • konstatujući da države stranke međunarodnih konvencija o ljudskim pravima imaju obavezu da osiguraju jednaka prava muškaraca i žena u uživanju svih ekonomskih, društvenih, kulturnih, građanskih i političkih prava,
  • pozivajući se na međunarodne konvencije zaključene pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija i specijalizovanih organa koji unaprjeđuju jednakost prava muškaraca i žena,
  • imajući takođe u vidu rezolucije, deklaracije i preporuke usvojene od Ujedinjenih nacija i specijalizovanih organa koji unaprjeđuju jednaka prava muškaraca i žena
  • zabrinute, međutim, da i pored tih raznih instrumenata i dalje postoji raširena diskriminacija žena,
  • podsjećajući da diskriminacija žena krši načela ravnopravnosti i poštivanja ljudskog dostojanstva, predstavlja prepreku učešću žena, pod jednakim uslovima s muškarcima, u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu njihovih zemalja, sprječava porast blagostanja društva i porodice i otežava pun razvoj mogućnosti žena da učestvuju u službi svojih zemalja i čovječanstva
  • zabrinute da u stanjima siromaštva žene imaju najmanji pristup hrani, zdravstvu, obrazovanju, obuci i mogućnostima zapošljavanja te drugim potrebama,
  • uvjerene da će uspostava novog međunarodnog ekonomskog poretka, utemeljenog na pravdi i zakonu, značajno doprinijeti unaprjeđenju ravnopravnosti muškaraca i žena,
  • naglašavajući da je iskorjenjenje aparthejda, svih oblika rasizma, rasne diskriminacije, kolonijalizma, neokolonijalizma, agresije, strane okupacije i dominacije te miješanja u unutrašnje poslove država nužno za puno uživanje prava muškaraca i žena,
  • potvrđujući da će jačanje međunarodnog mira i sigurnosti, popuštanje međunarodne zategnutosti, međusobna saradnja svih država bez obzira na njihov društveni i ekonomski sistem, opšte i potpuno razoružanje, posebno nuklearno razoružanje pod strogom i efikasnom međunarodnom kontrolom, afirmacija načela pravednosti, ravnopravnosti i uzajamne koristi u odnosima između zemalja, ostvarenje prava naroda pod stranom i kolonijalnom dominacijom i stranom okupacijom na samoopredjeljenje i nezavisnost, kao i poštivanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, unaprjeđivati društveni napredak i razvoj, a time i ostvarenje pune ravnopravnosti muškaraca i žena,
  • uvjerene da pun i svestran razvoj zemlje, blagostanje u svijetu i mir zahtijevaju najveće učešće žena pod jednakim uslovima s muškarcima na svim poljima,
  • imajući u vidu, do sada u potpunosti nepriznati, veliki doprinos žena blagostanju porodice i razvoju društva, društveni značaj materinstva i ulogu oba roditelja u porodici i odgoju djece, i svjesne da uloga žena u rađanju ne smije biti osnova za diskriminaciju već da odgoj djece zahtijeva podijeljenu odgovornost muškaraca i žena kao i društva u cjelini.
  • svjesne da je promjena tradicionalne uloge muškarca kao i uloge žene u društvu i porodici neophodna za postizanje pune ravnopravnosti muškaraca i žena,
  • odlučne da provedu načela sadržana u Deklaraciji o uklanjanu diskriminacije žena te da u tu svrhu usvoje mjere potrebne za otklanjanje takve diskriminacije u svim njenim oblicima i pojavama,
  • saglasile su se o slijedećem:
DIO I
Član 1.

Izraz ”diskriminacija žena” podrazumijeva u ovoj konvenciji svaku razliku, izuzeće ili ograničenje učinjeno na osnovu pola što ima za posljedicu ili cilj da ženama naruši ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena.

Član 2.

Države stranke osuđuju diskriminaciju žena u svim njenim oblicima, saglasne da svim odgovarajućim sredstvima i bez odlaganja provode politiku uklanjanja diskriminacije žena, obavezuju se da će:

  1. unijeti načelo ravnopravnosti muškaraca i žena u svoje nacionalne ustave ili odgovarajuće zakone, ako to već nisu učinile, te osigurati, zakonskim i drugim odgovarajućim mjerama, praktičnu primjenu tog načela;
  2. preduzeti odgovarajuće zakonodavne i druge mjere, uključujući i sankcije kada je potrebno, kojima se zabranjuje svaka diskriminacija žena;
  3. uvesti pravnu zaštitu prava žena na ravnopravnoj osnovi s muškarcima i putem nadležnih nacionalnih sudova i drugih javnih institucija osigurati efikasnu zaštitu žena od svakog postupka diskriminacija;
  4. odustati od svakog postupka ili prakse diskriminacije žena i osigurati da javni organi i institucije postupaju u skladu s ovom obavezom;
  5. preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena od strane bilo koje osobe, organizacije ili preduzeća;
  6. preduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući i zakonodavne, radi izmjena ili ukidanja postojećih zakona, propisa, običaja i prakse koji diskriminišu žene;
  7. ukinuti sve nacionalne kaznene odredbe koje diskriminišu žene.
Član 3.

Države stranke će preduzeti na svim poljima, posebno političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom, sve odgovarajuće mjere, uključujući i zakonodavne, da osiguraju pun razvoj i napredak žena, jamčeći im korištenje i uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na osnovu ravnopravnosti s muškarcima.

Član 4.
  1. Usvajanje, od država stranaka, posebnih privremenih mjera radi ubrzavanja stvarne ravnopravnosti muškaraca i žena, ne smatra se diskriminacijom kako je definisana ovom konvencijom, ali ne smije izazvati zadržavanje nejednakih ili različitih mjerila; ove mjere prestaju ostvarenjem ravnopravnosti u pitanju mogućnosti i tretmana.
  2. Usvajanje, od država stranaka, posebnih mjera, uključujući i mjere sadržane u ovoj konvenciji radi zaštite materinstva, ne smatra se diskriminacijom.
Član 5.

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere:

  1. radi izmjene društvenih i kulturnih obrazaca ponašanja muškaraca i žena da bi se uklonile predrasude, običaji i sve druge navike utemeljene na predodžbi o podređenosti ili nadređenosti jednog ili drugog pola ili stereotipnima ulogama muškaraca i žena;
  2. radi osiguranja da porodično obrazovanje obuhvati i pravilno shvatanje materinstva kao društvene funkcije i priznanja zajedničke odgovornosti muškaraca i žena pri odgoju u i razvoju njihove djece, pri čemu je interes djece uvijek na prvom mjestu.
Član 6.

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere, uključujući i zakonodavne, radi suzbijanja svih oblika trgovine ženama te iskorištavanja prostitucije žena.

DIO II
Član 7.

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere za uklanjanje diskriminacije žena u političkom i javnom životu zemlje i posebno osigurati ženama, pod jednakim uslovima s muškarcima, pravo da:

  1. glasaju na svim izborima i javnim referendumima te da budu birane u sva tijela koja se biraju javnim izborima;
  2. učestvuju u utvrđivanju i provođenju vladine politike i zauzimaju javne položaje te obavljaju sve javne funkcije na svim nivoima vlasti;
  3. učestvuju u radu nevladinih organizacija i udruženja uključenih u javni i politički život zemlje.
Član 8.

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere da osiguraju ženama, pod jednakim uslovima s muškarcima i bez ikakve bez diskriminacije, mogućnost predstavljanja svoje vlade na međunarodnom nivou i učestvovanja u radu međunarodnih organizacija.

Član 9.
  1. Države stranke će ženama priznati jednaka prava kao i muškarcima da steknu, promijene ili zadrže svoje državljanstvo. One će posebno osigurati da sklapanje braka sa stranim državljaninom ili promjena državljanstva supruga tokom braka ne povlači automatski promjenu državljanstva supruge, ostavlja je bez državljanstva ili prisiljava na državljanstvo supruga.
  2. Države stranke će ženama priznati jednaka prava kao i muškarcima u pogledu državljanstva njihove djece.
DIO III
Član 10.

Države stranke će preduzimati sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena da bi im osigurale jednaka prava kao i muškarcima na polju obrazovanja, a posebno da bi na temelju ravnopravnosti muškaraca i žena, osigurale:

  1. iste uslove za karijeru i stručno usmjeravanje, za pristup studijama i sticanje diploma u obrazovnim ustanovama svih kategorija, i u seoskim i u gradskim sredinama; ova ravnopravnost će se osigurati u predškolskom, opštem, tehničkom, stručnom te višem obrazovanju i u svim vrstama stručne obuke;
  2. pristup istim nastavnim programima, istim ispitima, nastavnom osoblju s kvalifikacijama istog nivoa te školskim prostorijama i opremi istog kvaliteta;
  3. uklanjanje, na svim nivoima i u svim oblicima obrazovanja, stereotipnih shvatanja o ulogama muškaraca i žena podsticanjem mješovitog obrazovanja (djevojčica i dječaka) i drugih vrsta obrazovanja koje mogu pomoći postizanju tog cilja, posebno revizijom udžbenika i školskih programa i prilagođavanjem nastavnih metoda;
  4. iste mogućnosti za dobijanje stipendija i drugih vrsta obrazovne potpore;
  5. iste mogućnosti pristupa programima stalnog obrazovanja, uključujući programe za obrazovanje odraslih i funkcionalno opismenjavanje, posebno one, usmjerene što bržem smanjenju jaza u obrazovanju između muškaraca i žena;
  6. smanjenje stope učenica koje napuštaju školovanje i pokretanje programa za djevojke i žene koje su prerano napustile školu;
  7. iste mogućnosti aktivnog učešća u sportovima i fizičkom obrazovanju;
  8. pristup posebnim obrazovnim informacijama radi pomoći u osiguranju zdravlja i dobrobiti porodice, uključujući informacije i savjete o planiranju porodice.
Član 11.
  1. Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena na polju zapošljavanja kako bi na temelju ravnopravnosti muškaraca i žena osigurale ista prava, a posebno:
    1. pravo na rad kao neotuđivo pravo svih ljudskih bića;
    2. pravo na iste mogućnosti zapošljavanja, uključujući i primjenu istih kriterija izbora kandidata pri zapošljavanju;
    3. pravo na slobodan izbor struke i zaposlenja, pravo na unaprjeđenje, sigurnost zaposlenja i sve povlastice i uslove usluga te pravo na stručno osposobljavanje i prekvalifikaciju, uključujući pripravnički staž, više stručno osposobljavanje i povremeno dodatno osposobljavanje;
    4. pravo na jednaku platu, uključujući povlastice, te na jednak tretman za rad jednake vrijednosti, kao i jednak tretman pri vrjednovanju rada;
    5. pravo na socijalno osiguranje, posebno u slučaju penzionisanja, nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti i starosti te drugih nesposobnosti za rad, kao i pravo na plaćeno odsustvo;
    6. pravo na zdravstvenu i zaštitu na radu, uključujući i zaštitu reproduktivnih funkcija;
  2. Radi sprječavanja diskriminacije žena na temelju udaje ili materinstva i osiguranja njihovog stvarnog prava na rad, države stranke će preduzeti odgovarajuće mjere:
    1. zabraniti, pod prijetnjom kaznenih mjera, davanje otkaza zbog trudnoće ili porodiljskog odsustva te diskriminacije pri otpuštanju s posla zbog bračnog stanja;
    2. uvesti plaćeno porodiljsko odsustvo ili slične socijalne povlastice bez gubitka ranijeg radnog mjesta, funkcije i socijalnih primanja;
    3. unaprjeđivati neophodne socijalne službe da bi se roditeljima omogućilo usklađivanje porodičnih i radnih obaveza i učešće u javnom životu, posebno osnivanjem i razvojem mreže ustanova za brigu o djeci;
    4. pružati posebnu zaštitu ženama tokom trudnoće na radnim mjestima koja su se pokazala za njih štetna.
  3. Zaštitno zakonodavstvo, koje se odnosi na pitanja obuhvaćena u ovom članu, periodično će se provjeravati u svjetlu naučnih i tehnoloških saznanja i po potrebi mijenjati, ukinuti ili proširiti..
Član 12.
  1. Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena na polju zdravstvene zaštite da bi se na temelju ravnopravnosti muškaraca i žena osigurao pristup zdravstvenim uslugama, uključujući i one koje se odnose na planiranje porodice.
  2. Bez obzira na odredbe stava 1 ovog člana, države stranke će osigurati ženama odgovarajuću brigu tokom trudnoće, porođaja i u postporođajnom periodu pružanjem besplatnih usluga kada su neophodne, kao i odgovarajuće prehrane tokom trudnoće i dojenja.
Član 13.

Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u drugim područjima privrednog i društvenog života da bi na temelju ravnopravnosti osigurala ista prava, a posebno:

  1. pravo na porodične povlastice;
  2. pravo na bankarske zajmove, hipoteke i druge vrste finansijskih kredita;
  3. pravo na učešće u rekreativnim aktivnostima, sportovima i svim oblicima kulturnog života.
Član 14.
  1. Države stranke će uzeti u obzir posebne probleme s kojima se suočavaju žene u seoskim područjima i značajnu ulogu koju one imaju u izdržavanju svojih porodica, uključujući njihov rad u nenovčanim sektorima i preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi osigurale primjenu odredbi ove konvencije na žene u seoskim područjima.
  2. Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u seoskim područjima da bi osigurale da one, na temelju ravnopravnosti muškaraca i žena, učestvuju u razvoju sela i od toga uživaju pogodnosti, a posebno će tim ženama osigurati pravo na:
    1. učešće u izradi i provođenju planova razvoja na svim nivoima;
    2. pristup odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti, uključujući informacije, savjete i usluge pri planiranju porodice;
    3. direktno korištenje programa socijalnog osiguranja;
    4. sticanje svih vrsta praktičnog i teoretskog obrazovanja, formalnog i neformalnog, uključujući funkcionalno opismenjavanje kao i, između ostalog, povlastice u svim uslugama lokalne zajednice i savjetodavnim aktivnostima radi povećanja svojih tehničkih znanja;
    5. organizovanje grupa za samopomoć i zadruga da bi ostvarile jednak pristup privrednim mogućnostima zapošljavanjem ili samostalnom djelatnošću;
    6. učešće u svim aktivnostima lokalne zajednice;
    7. pristup poljoprivrednim kreditima i zajmovima, marketinškim uslugama, odgovarajućoj tehnologiji kao i jednak tretman pri zemljišnoj i agrarnoj reformi te programima ponovnog uzgoja.
    8. zadovoljavajuće životne uslove, posebno u pitanju stanovanja, higijenskih uslova, snabdijevanja električnom energijom i vodom, saobraćaja i veza.
DIO IV
Član 15.
  1. Države stranke će jamčiti ženama ravnopravnost s muškarcima pred zakonom.
  2. Države stranke će jamčiti ženama, u građanskim pitanjima, ista pravna ovlaštenja kao i muškarcima i iste mogućnosti da se njima koriste. One će posebno pružiti ženama ista prava na zaključenje ugovora i upravljanje imovinom kao i isti tretman tokom cijelog postupka pred sudom.
  3. Države stranke su saglasne da će se svi ugovori i svi drugi privatni pravni dokumenti bilo koje vrste s pravnim djelovanjem usmjerenim na ograničenje pravnih mogućnosti žena smatraju ništavnim i nevažećim.
  4. Države stranke će jamčiti muškarcima i ženama ista zakonska prava o kretanju osoba i slobodu izbora stanovanja i stalnog mjesta boravka.
Član 16.
  1. Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u svim pitanjima koja se odnose na brak i porodične odnose, a posebno će, na temelju ravnopravnosti muškaraca i žena, osigurati:
    1. isto pravo stupanja u brak;
    2. isto pravo na slobodan izbor supružnika i stupanje u brak samo uz njihovu slobodnu i punu saglasnost;
    3. ista prava i odgovornosti tokom braka i pri razvodu;
    4. ista prava i obaveze roditelja, nezavisno od njihovog bračnog stanja, u pitanjima koja se odnose na njihovu djecu; pri čemu je interes djece uvijek na prvom mjestu;
    5. ista prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju svoje djece i vremenskom razmaku između trudnoća te pristup informacijama, obrazovanju i sredstvima koja omogućuju korištenje tih prava;
    6. ista prava i odgovornosti u vezi staranja, brige, zastupanja i usvajanja djece ili slično, ako takvi pojmovi postoje u nacionalnom zakonodavstvu; pri čemu je interes djece uvijek na prvom mjestu;
    7. ista lična prava supruga i supruge, uključujući pravo na izbor prezimena, struke i zanimanja;
    8. ista prava supružnika u vezi posjedovanja, sticanja, upravljanja, uživanja i raspolaganja imovinom, bilo besplatno ili uz naknadu.
  2. Vjeridba i sklapanje braka djeteta neće imati nikakvo pravno djelovanje i sve neophodne mjere, uključujući zakonodavne, će se preduzeti radi utvrđivanja najniže starosti za sklapanje braka i uvođenja obaveze njegovog službenog registrovanja.
DIO V
Član 17.
  1. Radi praćenja napretka ostvarenog u primjeni ove konvencije osnovaće se Komitet za uklanjanje diskriminacije žena (Committee on the Elimination of Discrimination against Women, CEDAW, u daljem tekstu: komitet), koji će pri stupanju konvencije na snagu imati osamnaest, a nakon ratifikacije ili pristupanja trideset i pete države stranke, dvadeset i tri stručnjaka visokih moralnih kvaliteta i kompetencija u oblasti na koju se odnosi ova konvencija. Stručnjake će birati države stranke među svojim državljanima i oni će djelovati u ličnom svojstvu; ovdje će se uzeti u obzir ravnomjerna geografska zastupljenost te predstavljanje raznih oblika civilizacija i najvažnijih pravnih sistema.
  2. Članovi komiteta će se birati tajnim glasanjem prema spisku osoba predloženih od država stranaka. Svaka država stranka može predložiti jednog svog državljanina.
  3. Prvi izbori će se održati šest mjeseci od dana stupanja ove konvencije na snagu. Najmanje tri mjeseca prije datuma svakih izbora, generalni sekretar Ujedinjenih nacija će pismeno pozvati države stranke da u roku dva mjeseca podnesu svoje prijedloge. Generalni sekretar će po abecedi pripremiti spisak svih na taj način predloženih osoba s naznakom država stranaka koje su ih predložile i podnijeti ga državama strankama.
  4. Izbori za članove komiteta će se održati pri susretu država stranaka kojeg će sazvati generalni sekretar u sjedištu Ujedinjenih nacija. Pri tom susretu, na kome kvorum čine dvije trećine država stranaka, biće izabrani kandidati koji dobiju najveći broj i apsolutnu većinu glasova predstavnika država stranaka koji prisustvuju i glasaju.
  5. Članovi komiteta će se birati na period od četiri godine. Međutim, mandat devet članova izabranih na prvim izborima ističe nakon dvije godine. Neposredno nakon prvih izbora će predsjednik komiteta će žrijebom izabrati imena tih devet članova.
  6. Izbor pet dodatnih članova komiteta će se održati u skladu s odredbama stavova 2., 3. i 4 ovog člana nakon trideset i pete ratifikacije ili pristupanja konvenciji. Mandat dva dodatna člana komiteta izabrana tom prilikom ističe nakon dvije godine; ta dva člana bira predsjednik komiteta žrijebom.
  7. Za popunu povremeno upražnjenih mjesta će država stranka, čiji je stručnjak prestao biti član komiteta, imenovati drugog stručnjaka među svojim državljanima, uz ograđivanje da treba odobrenje komiteta.
  8. Članovi komiteta će, uz odobrenje Generalne skupštine, primati naknadu iz sredstava Ujedinjenih nacija pod uslovima koje odredi Generalna skupština, uzimajući u obzir značaj odgovornosti komiteta.
  9. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će stavljati na raspolaganje osoblje i usluge neophodne za uspješno obavljanje dužnosti komiteta prema ovoj konvenciji.
Član 18.
  1. Države stranke se obavezuju da će, radi razmatranja od strane komiteta, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija podnijeti izvještaj o zakonodavnim, sudskim, upravnim ili drugim mjerama koje su usvojile radi provođenja odredbi ove konvencije te o napretku ostvarenom u tom smislu:
    1. u roku od jedne godine nakon stupanja na snagu konvencije u odnosnoj državi;
    2. zatim barem svake četvrte godine i kada god to komitet zatraži.
  2. U izvještajima se mogu navesti faktori i teškoće koje utiču na stepen izvršenja obaveza prema ovoj Konvenciji.
Član 19.
  1. Komitet će usvojiti svoj poslovnik o radu.
  2. Komitet će izabrati svoje predsjedništvo na period od dvije godine.
Član 20.
  1. Komitet će se redovno zasjedati u vremenu ne dužem od dvije sedmice godišnje radi razmatranja izvještaja podnijetih u skladu s članom 18. ove konvencije.
  2. Sjednice komiteta će se redovno održavati u sjedištu Ujedinjenih nacija ili na bilo kom drugom odgovarajućem mjestu koje odredi komitet.
Član 21.
  1. Komitet će, preko Ekonomskog i Socijalnog savjeta, godišnje izvještavati Generalnu skupštinu o svom djelovanju i može davati prijedloge i opšte preporuke na osnovu razmotrenih izvještaja i informacija primljenih od država stranaka. Takvi prijedlozi i opšte preporuke će biti uključeni u izvještaj komiteta zajedno s eventualnim komentarima država stranaka.
  2. Generalni sekretar će prenositi izvještaje komiteta Komisiji za status žena (Commission on the Status of Women, CSW), na znanje.
Član 22.

Specijalizovane agencije će imati pravo da budu zastupljene pri razmatranju provođenja onih odredbi ove konvencije koje su u djelokrugu njihovog djelovanja. Komitet može pozvati specijalizovane agencije da podnesu izvještaje o provođenju odredbi konvencije u oblastima koje su u djelokrugu njihovog djelovanja.

DIO VI
Član 23.

Ništa u ovoj konvenciji ne smije uticati na bilo koje odredbe koje više unaprjeđuju ravnopravnost muškaraca i žena, a koje mogu biti sadržane:

  1. u zakonodavstvu države stranke, ili
  2. u bilo kojoj drugoj međunarodnoj konvenciji, ugovoru ili sporazumu koji važi u toj državi stranki.
Član 24.

Države stranke se obavezuju da će usvojiti sve neophodne mjere na državnom nivou radi punog ostvarenja prava priznatih u ovoj konvenciji.

Član 25.
  1. Ova konvencija je otvorena za potpisivanje svim državama.
  2. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je određen za čuvara ove konvencije.
  3. Ova konvencija podliježe ratifikaciji. Isprave o ratifikaciji će se predati na čuvanje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.
  4. Ova konvencija je otvorena za pristup svim državama. Pristup se vrši predavanjem na čuvanje isprave o pristupu generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.
Član 26.
  1. Zahtjev za izmjenu ove konvencije može podnijeti svaka država stranaka bilo kada pismenim obavještenjem generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.
  2. Generalna skupština Ujedinjenih nacija odlučuje o eventualnim mjerama koje će se preduzeti u vezi s takvim zahtjevom.
Član 27.
  1. Ova konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana od dana predavanja na čuvanje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija dvadesete isprave o ratifikaciji ili pristupu.
  2. Za svaku državu koja ratifikuje ovu konvenciju ili joj pristupi nakon predavanja na čuvanje dvadesete isprave o ratifikaciji ili pristupu, konvencija će stupiti na snagu tridesetog dana od dana predavanja na čuvanje njene isprave o ratifikaciji ili pristupu.
Član 28.
  1. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će primati i prosljeđivati svim državama tekst ograđivanja kog države stave pri ratifikaciji ili pristupu.
  2. Ograđivanje nespojivo s predmetom i svrhom ove konvencije neće se dozvoliti.
  3. Ograđivanja se mogu povući bilo kada obavještenjem generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, koji će o tome izvijestiti sve države. Takvo ograđivanje će važiti od dana njegovog prijema.
Član 29.
  1. Svaki spor između dvije ili više država stranaka u vezi tumačenja ili primjene ove konvencije, koji se ne riješi pregovorima, će se zahtjevom jedne od njih podnijeti arbitraži. Ako se za šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za arbitražu strane ne uspiju složiti o organizaciji arbitraže, svaka od strana se može obratiti Međunarodnom sudu pravde zahtjevom koji se podnosi u skladu sa statutom tog suda.
  2. Svaka država stranka može pri potpisivanju ili ratifikovanju ove konvencije ili pri pristupu konvenciji izjaviti da se ne smatra vezanom uz stav 1. ovog člana. Ostale države stranke neće biti vezane uz taj stav u odnosu na svaku državu stranku koja se tako ogradila.
  3. Svaka država stranka koja se ogradila u skladu sa stavom 2 ovog člana može bilo kada povući ograđivanje obavještenjem generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.
Član 30.

Ova konvencija, čiji su tekstovi na arapskom, engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španskom jeziku jednako vjerodostojni, će se predati na čuvanje generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: Švedski