Rezolucija 1325 (2000)

Rezolucija 1325 (2000) usvojena na 4213. sastanku, 31. oktobra 2000. godine.

Rezolucija 1325

Vijeće sigurnosti,

1. poziva zemlje članice da osiguraju povećano prisustvo žena na svim nivoima odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, vođenje i rješavanje sukoba;
2. ohrabruje generalnog sekretara da provede svoj strateški plan djelovanja (A/49/587) koji poziva na povećano učešće žena na nivoima odlučivanja u rješavanju konflikata i mirovnim procesima;
3. poziva generalnog sekretara da imenuje više žena za specijalne predstavnice i izaslanice koje će obavljati dužnosti u njegovo ime, te tim povodom poziva zemlje članice da nominiraju svoje kandidatkinje i dostave njihova imena generalnom sekretaru kako bi bile uključene u regularne ažurirane centralizirane rostere;
4. nadalje poziva generalnog sekretara da traži proširenje uloge i doprinosa žena u operacijama Ujedinjenih naroda na terenu a posebno među vojnim posmatračima, civilnom policijom, te osobljem koje se bavi ljudskim pravima i humanitarnim radom;
5. izražava spremnost da ugradi perspektivu spolova u mirovne operacije i poziva generalnog sekretara da osigura da, kad god je to moguće, uključi komponentu spola u operacije na terenu;
6. zahtijeva od generalnog sekretara da osigura zemljama članicama vodiče i materijale za obuku o zaštiti, pravima i posebnim potrebama žena kao i o važnosti uključivanja žena u sve mirotvorne operacije i mjere izgradnje mira, poziva zemlje članice da ugrade ove elemente kao i obuku o svjesnosti od opasnosti od HIV/AIDS-a u svoje nacionalne programe obuke za vojno i osoblje civilne policije u pripremi za razmještanje trupa, nadalje traži da generalni sekretar osigura da civilno osoblje u mirovnim operacijama prođe sličnu obuku;
7. poziva zemlje članice da povećaju svoju dobrovoljnu finansijsku, tehničku i logističku podršku osjetljivim obukama za spolove, uključujući one koje su preduzete u okviru relevantnih programa i fondova, inter alia, Fonda za žene i Fonda za djecu Ujedinjenih naroda te visokog komesara Ujedinjenih naroda za izbjeglice i ostalih relevantnih tijela;
8. poziva sve uključene strane da, prilikom pregovora i dogovora o provođenju mira, usvoje perspektivu spolova, uključi, inter alia:
1. posebne potrebe žena i djevojaka tokom repatrijacije i ponovnog naseljavanja te tokom rehabilitacije, reintegracije i postkonfliktne rekonstrukcije;
2. mjere koje podržavaju mirovne inicijative žena lokalnog područja i lokalne procese za rješavanje konflikta i koje uključuju žene u svim mehanizmima za provođenje mirovnih sporazuma;
3. mjere koje će osigurati zaštitu i poštovanje ljudskih prava žena i djevojaka pogotovo zbog toga što se one odnose na ustav, izborni sistem, policiju i pravosuđe;
9. poziva sve strane u oružanom sukobu da u potpunosti poštuju međunarodno pravo koje se primjenjuje u zaštiti žena i djevojaka kao civila a posebno da poštuju obaveze koje se odnose na njih prema Ženevskim konvencijama iz 1949. uz to i u Dodatnom protokolu iz 1997., Konvenciji o izbjeglicama iz 1951. i uz to Protokolu iz 1967., Konvenciji Vijeća sigurnosti – 5 – izvještaj za novinare SC/6942 4213-I sastanak (PM) 31. oktobra 2000. godine, o eliminaciji svih formi diskriminacije žena iz 1979. uz to i Opcioni protokol iz 1999., Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. i još dva opciona protokola iz maja 2000. godine, imajući u vidu i relevantne propise Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda;
10. poziva strane u oružanom sukobu da preduzmu ozbiljne mjere da zaštite žene i djevojke od nasilja zasnovanog na spolnoj pripadnosti, pogotovo silovanja i drugih načina seksualnog nasilja, te svih ostalih tipova nasilja u situacijama oružanog sukoba;
11. naglašava odgovornost svih država da stave tačku na nekažnjavanje i da kazne one koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, uključujući i one koji se odnose na seksualno nasilje nad ženama i djevojkama, te u ovom smislu naglašava potrebu isključenja ovih zločina, gdje je to moguće, iz odredbi o amnestiji;
12. poziva sve strane u oružanom sukobu da poštuju civilni i humanitarni karakter izbjegličkih kampova i naselja i da uzmu u obzir posebne potrebe žena i djevojaka uključujući i njihove zamisli, i poziva se na Rezoluciju 1208 (1998) od 19. novembra 1998.;
13. podstiče sve one koji su uključeni u planiranje razoružanja, demobilizaciju i reintegraciju da razmotre različite potrebe žena i muškaraca bivših vojnika, te da uzmu u obzir potrebe članova njihovih porodica;
14. reafirmira svoju spremnost, kad god se usvoje mjere prema članu 41. Povelje Ujedinjenih naroda, da iznese svoje mišljenje o njihovom potencijalnom udaru na civilnu populaciju imajući u vidu posebne potrebe žena i djevojaka kako bi se razmotrila odgovarajuća humanitarna izuzeća;
15. Izražava spremnost da osigura da misije Vijeća sigurnosti uzmu u obzir spol i prava žena, uključujući ukupne konsultacije s lokalnim i međunarodnim organizacijama (grupama) žena;
16. poziva generalnog sekretara da provede studiju o uticaju oružanog sukoba na žene i djevojke, ulozi žena u izgradnji mira i dimenzije spolova u mirovnim procesima i razrješenju konflikta, te ga poziva da podnese izvještaj Vijeću sigurnosti o rezultatima te studije i da je proslijedi svim zemljama članicama Ujedinjenih naroda;
17. zahtijeva od generalnog sekretara, kada bude prikladno, da u svoje izvještavanje pred Vijećem sigurnosti uključi napredak postignut u izjednačavanju spolova kroz mirovne misije i sve druge aspekte koji se odnose na žene i djevojke;
18. odlučuje da ostane aktivno uključeno u ovo pitanje.

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: Švedski