SVT o kritici: u nadi da je niko ne čita…

Mezarje u spomen obilježju u Potočarima kraj Srebrenice

Tekst: Carl Johan Åkerberg

Izvor: Tankebrott :: SVT om kritiken: hoppas på att ingen läser på… :: 29. novembra 2011.

Eva Hamilton [direktorica švedske televizije SVT] ne voli biti kritikovana, barem ne kada se kritike odnose na odluke o emitovanju.

List Dagens Nyheter, DN, izvještava da je SVT dobio vrlo kritično pismo zbog prikazivanja kritikovanog dokumentarca Grad koji je žrtvovan. Pošiljalac pisma je Tribunal za ratne zločine, ili ispravnije kazano The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY). Međutim, to uopšte nije tačno, jer je pošiljalac zapravo Nerma Jelačić, šefica Odjela za Outreach, tj. odgovorna za komunikacije.

Zašto je to tako važno? Jer se Eva Hamilton pokriva slobodom govora u vezi s intervjuom za Resumé.

U mom svijetu će sud suditi, a ne raznim dopisima pokušavati uticati na novinarstvo i slobodu govora. Ovdje se izričito zahtijeva od onoga što se zove državna televizija, tj. SVT [Švedska televizija], kada slijedeći put budemo radili neki program o genocidu u Srebrenici, da se predstavnik Suda intervjuiše.

Krenimo iz početka, od toga da sud pokušava uticati na novinarstvo. Možemo konstatovati da pošiljalac ni na koji način nije osuđivački dio ICTY-a, već njegov Odjel za komunikacije.

Odjel za komunikacije, ili Outreach, uglavnom djeluje na području koje se nekada zvalo Jugoslavija. Primarni zadatak je povećanje transparentnosti u radu Tribunala i informisanje o dešavanjima. No, njegov zadatak je takođe (moje pojačanje):

In addition to responding to inquiries, Outreach endeavours to be pro-active in that it follows events in the region closely and responds to possible misperceptions and misrepresentations of the Tribunal’s work by addressing these issues and providing accurate and timely information on relevant topics. Outreach officers provide information to the media and serve as Tribunal spokespersons in respective countries.

To znači da je jedan od zadataka informisanje u slučajevima kada se rad Tribunala pogrešno shvata ili se na drugi način iskrivljuje.

Zadnja rečenica u odbrani Hamiltonove, o zahtjevu da predstavnik Tribunala hoće intervju, ne nalazi se u pismu. Ono što se traži jeste prilika da se isprave direktne greške oko rada Tribunala (moje pojačanje):

I would, however, ask that should you decide to broadcast any further material which contradicts facts irrefutably established by the ICTY including those related to the Srebrenica genocide, that the ICTY be given the opportunity to present its findings.

Dakle, predstavnik Odjela za komunikacija moli da dobije priliku da kaže o tome do čega je došao Tribunal. Teško da ”hoće” i da ”zahtijeva”. Činjenica je da autor pisma više nego dovoljno naglašava da nije riječ o kontroli emitovanja SVT-a:

The Outreach Programme does not question the right to freedom of expression and editiorial choice and it would be beyond my remit to comment on a decision by a state broadcaster to air a particular documentary.

Ono što zatim slijedi je dugo objašnjavanje zašto je pismo poslano, da dokumentarni film koji se bavi genocidom u Srebrenici bez uzimanja rada i uloge Suda u slučaju Srebrenica zaslužuje pažnju.

Iskopavanja u blizini Srebrenice, 2007.

Više iz intervjua u Resuméu:

Hamiltonova kaže da autor pisma ne pokazuje nikakve činjenične netačnosti u filmu, već detaljno opisuje da su presude u Haagu utvrdile da je katastrofa u Srebrenici bila upravo genocid.

Ova izjava me nagoni da razmislim da li je Hamiltonova a) uopšte pročitala pismo ili b) samo ga prelistala, jer sa na predzadnjoj stranici pisma nalazi slijedeće:

It therefore follows that the genocide ruling also contradicts the following explicit and implied points made in the documentary:

(a) That the Bosnian Muslim attack on Visnjica on 26. June 1995 was a ‘marching order l8, for the Bosnian Serbs, somehow provoking the events that followed the fall of Srebrenica. Proceedings before the Tribunal have proven beyond a reasonable doubt that Srebrenica was a planned killing operation and not a spontaneous act ofrevenge.

(b) That arms supplied to Srebrenica were connected to its ultimate fate and the implication that the male inhabitants of Srebrenica could have been spared, had they agreed to lay down their arms. Evidence from the exhumations that the Trial Chamber reviewed in the Krstic case shows that most ofthe victims were not killed in combat but in mass executions.

(c) That only c.2000 individuals were executed in the first 48 hours following the fall of Srebrenica and the implication that the remaining numbers killed afterwards were killed as military targets – that those killed were ‘company to battalion size groups trying to break through, with civilians with them, to their second core lines around Tuzla, who were ‘just killed in large numbers by artillery fire, by machine gun fire because the Serbs were able to locate them.

Uz to su fusnote za stavke 18–24 kojima se navode vremena u dokumentarcu. Skupa s pregledom onoga do čega je Tribunal došao to prilično konkretno ukazuje na ono što se smatra da su netačnosti u dokumentarcu, a što Hamiltonova tvrdi da se u pismu ne nalazi.

Reakcija Eve Hamilton na pismo, kao predstavnice SVT-a, je vrlo osjetljiva. Posebno kada se na web stranici SVT-a izražava još žešće prema pošiljaocu pisma nego u intervjuu za Resumé:

– Haški tribunal se neće ponašati kao cenzor slobodnih medija.

Reakcija Tankebrotta je: gdje se u pismu nalazi taj pokušaj cenzure? Zar ne bi bilo od interesa za SVT da predstavnicima ICTY-a upravo pruži priliku za repliku, da vodi to pitanje i diskutuje našu nedavnu historiju? Zar ne spada u dobru novinarsku praksu da se da riječ i drugoj strani ili prilika za repliku? Vjerujemo li u ono što Savez novinara (Journalistförbundet) piše na svojoj stranici, upravo tako ćemo to i uvažavati.

Kao što državna televizija ima novinarsku odgovornost, isto je i kada stigne kritika na emitovani materijal. Odbaciti kritiku kao ”cenzorski žar” i slično nije samo glupo, to je kontraproduktivno i na kraju se čovjek može naći u magarećoj klupi.

Preveo: Haris Tucaković

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: