Hvala Švedskoj na novoj budućnosti!

Izvor :: Aftonbladet :: Tack Sverige för att vi fick en ny framtid :: 6. decembra 2012.

Večeras ćemo mi koji smo ovamo došli tokom rata 1991.–1995., uglavnom iz Bosne i Hercegovine, ali i iz drugih dijelova bivše Jugoslavije, obilježiti 20 godina boravka u Švedskoj. Mnogi se sigurno sjećaju stvarnosti iz koje smo umakli. Brutalan rat protiv civila, etničko čišćenje, logori za silovanja, opsada Sarajeva, genocid u Srebrenici… Slike urezane u sjećanja mnogih. Osamdeset hiljada Bosanaca i Hercegovaca došlo je ovamo.

Mostar (Foto: Nigel Chandler, 1994.)

Uz Njemačku, Švedska je bila zemlja koja je primila najveći broj Bosanaca i Hercegovaca. Želimo pokazati našu zahvalnost. I našu spremnost da zajedno s vama gradimo buduću Švedsku.

Mnogi su tvrdili da nas zemlja ne može primiti u tolikom broju. Ali je dobro išlo. Naprimjer, Bosanci i Hercegovci koji su došli u Småland dosegli su 90-postotnu stopu zaposlenosti nakon samo 5–6 godina, znatno više od švedskog prosjeka 78 posto u isto vrijeme. Grupa je inače imala relativno visoku stopu zaposlenosti. Zašto?

Vjerojatno su neke okolnosti koje utiču na integraciju bile povoljne: mnogi su imali dobro obrazovanje. Poslodavci su imali povjerenje u njih. Zato su, čim bi naučili jezik, bili ”zapošljivi”. Već smo imali svoje zemljake, radnike useljenike, koji su ovamo došli 50-ih i 60-ih godina. Oni su predstavljali most u društvo i pomogli u pronalaženju švedskih vlasti.

Konačno, te okolnosti su doprinijele da se osjećaj pripadnosti brzo razvija. Mnogi su preživjeli nečuvene ratne grozote i nisu mogli razmišljati o povratku.

Zbog toga su mnogi spakovali svoje kofere i pretvorili Švedsku iz privremenog utočišta u stalan dom. Nadamo se da smo time odbijali ulogu žrtve.

Naravno da Bosanci i Hercegovci nisu jedini koji su uspjeli. Ostale skupine i pojedinci su već pokazali da integracija može funkcionisati. No, nažalost, nisu svi uspjeli. Zato moramo pomagati jedni drugima, prepoznavati probleme i otklanjati ih. Onima koji nemaju dovoljno obrazovanja mora se pomoći da se školuju. Onima koji to iz raznih razloga ne mogu moramo otvarati radna mjesta koja ne zahtijevaju obrazovanje. Otuđenje nije dobra opcija, vjerujte nam. Vrjednovanje može smanjiti nesigurnost o vrijednosti inostranog obrazovanja, društvena orijentacija može pomoći onima koji se ne snalaze u Švedskoj. Konačno, ne zaboravite, ne integrišu se grupe već pojedinci.

Mi smo danas brojni Bosanci i Hercegovci u ovoj zemlji. Nadamo se da smo doprinijeli boljoj, bogatijoj zemlji. Da naš primjer pokazuje da ne mora ići loše. Čak ni kada se prima mnogo osoba. Nadamo se da to stvara osjećaj nade, sada kada nam je svima potrebna. Povežu li se integracija, migracija i život u novoj zemlji s osjećajem gubitka na nečijoj strani, lako će grupe biti jedne protiv drugih. Nadamo se da pridonosimo suprotno.

Zahvaljujemo na pruženoj prilici da ovdje gradimo naše nove živote. Ovakve zahvalnosti čuju se sasvim rijetko. Integracijska politika je bezlična, pretvorena u zakone i propise. A, mi smo one izbjeglice koje ste primili. Naravno da smo svjesni da je pravo na azil jedno pravo. A, činjenica je da su ga mnoge zemlje uspjele zaobići.

S našim starim i novim porodicama, našom djecom, našim poslovima i interesovanjima, našom tradicijom, čak i s našim greškama i nedostacima, sada smo dio Švedske. Ona je postala naša zemlja. Dijelimo kolektivno pamćenje ove zemlje, utičemo na našu zajedničku budućnost i preuzimamo odgovornost za nju. I nadamo se da možemo doprinijeti da i drugi dobiju pomoć kakvu smo mi dobili.

Preveo: Haris T.

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: