Misija SVT-a nije da iskrivljuje historiju

Još 613 žrtava genocida u Srebrenici sahranjeno je 11. jula 2011. (Foto: Haris Tucaković)

Izvor :: SVT Debatt :: Misija SVT-a nije da iskrivljuje historiju :: 18. septembra 2011.

6. septembra 2011. objavila je SVT Debatt na svojoj Internet stranici članak: SVT: ”U našoj je misiji prikazivanje kontroverznih dokumentarnih filmova”. U navedenom članku [Švedska televizija] SVT tvrdi da film ”Grad koji je žrtvovan” nije uopšte pristran i da isti ne negira genocid. Dalje se u članku napominje da je u misiji SVT prikazivanje kontroverznih filmova, a tu se nažalost miješaju dvije važne stvari.

Misija SVT da prikazuje kontroverzne filmove je neosporna. U potpunosti podržavamo želju SVT da bude nepristrana, otvorena i podozriva u svom istraživačkom novinarstvu, neovisno o temi. Ali, da li je misija SVT da učestvuje u historijskom revizionizmu?

SVT tvrdi da film želi prikazati i mehanizme u pozadini i konkretne događaje koji su doveli do toga da srpska vojska zauzme Srebrenicu 1995. Prema filmu su i bosansko vodstvo koje je ”razmijenilo” grad za srpske teritorije oko Sarajeva i bosanski napadi na srpska sela i prijetnja koju je predstavljala bosanska vojska rezultirali da srpska vojska zauzme Srebrenicu.

Iznošenje takvih kontroverznih tvrdnji bez spominjanja presuda i ICTY-a (Haški tribunal) i ICJ-a (Međunarodni sud pravde) koje jasno identifikuju genocid u Srebrenici kao dio većeg plana za etnički čistu srpsku zemlju, tzv. ”joint criminal enterprise”, je i pristrano i revizionističko.

SVT objašnjava da je novinarska grupa primijenila četiri stroga principa u vezi prikupljanja informacija: ”Ničija tvrdnja nije vjerodostojna bez daljih istraživanja; sve tvrdnje koje se iznose u programu moraju se potkrijepiti s najmanje dva međusobno nezavisna izvora (očevici, dokumenti, fotografije, video snimci); izvor koji je bliži toku događaja je vjerodostojniji od perifernijih izvora; blogovi nisu vjerodostojni.” Smatramo da je bilo grubih nedostataka u odnošenju prema tim principima posebno kada je odabrano da se niti jednom riječju ne spomene neka od osuđujućih presuda ICTY-a protiv generala srpskih vojnih snaga oko Srebrenice zasnovanih na godinama prikupljanim dokazima koji su u više slučajeva u suprotnosti argumentima tog filma.

Odbrana SVT-a na raniju kritiku da film negira genocid i odgovornost Bosanskih Srba za isti bila je da je genocid spomenut na samom početku filma. Slažemo se, to se spominje jedino na samom početku filma i nigdje drugdje. U ostatku filma može se čuti da je to bila konvencionalna vojna operacija, da srpske vlasti nisu nikada priznale da je to bio genocid i konačno da je sve greška tadašnjeg predsjednika Bosne [i Hercegovine], drugim riječima jako vješt način da se potpuno šašava historijska slika da neupućenim tv-gledaocima.

SVT dalje tvrdi da predmetni novinari nemaju svoju agendu i da žele opisati vojnu i političku predigru genocida u Srebrenici. To bi bilo poželjno, ali vlastite izjave režisera u vezi prikazivanja filma su najblaže rečeno kontroverzne. U norveškom Dagsavisenu, od 26. aprila, Ola Flyum govori o svom stavu prema genocidu:

”Mnogi vide Srebrenicu kao novi Holocaust u Europi, gdje je 8 000 pogubljeno. U stvarnosti je to bio dio opsežnih ratnih dejstava. Mi pokazujemo kako Mladić postupa kao general koji će preuzeti kontrolu nad područjem. Grad je napušten, oko 15 000 ljudi se uputilo kroz srpsko područje prema muslimanskim položajima. Niko ne zna koliko ih je naoružano. Nama to izgleda kao ekstremno haotična situacija, a ne kao planirano etničko čišćenje.”

Naredni argument SVT-a je da su mnogi Bošnjaci sudjelovali u filmu i doprinijeli prikupljanju materijala (to tumačimo kao pokušaj ukazivanja na nepristranost filma). Kakva je to vrsta argumentacije, pitamo se? Grubo je uprošćavanje i generaliziranje tvrditi da je druga strana korektno zastupljena jer u filmu ima svijeta koji su Bošnjaci. Nadamo se da SVT zaista tako ne misli. Činjenice i ”istina bez bilo kakve sumnje” su se uvijek mogli izdići iznad nacionalne, etničke ili neke druge pripadnosti. Kao novinari koji tvrde da streme nepristranom i vjerodostojnom djelovanju, trebali biste to takođe moći razumjeti.

Napominjete takođe da je novinarska grupa pregledala hiljade stranica i.o. [između ostalog] i Tribunala za ratne zločine u Hagu (ICTY), vojnih arhiva, EU, UN i US National Security Agency. To dobro zvuči! Šteta što bode oči odsustvo materijala tih organa u filmu. Možda jer je materijal iz tih izvora u direktnom sukobu sa osnovnom tezom režisera i srušio bi cjelokupnu strukturu njihove argumentacije.

SVT objašnjava da su bile poznate oštre kritike u Norveškoj, i.o. [između ostalog] i od Norveškog Helsinškog Komiteta (NHK) i upućuje na odgovor NRK [Norveška RTV] koja je, prema SVT, uzvratila na sve optužbe NHK. Nepotrebno je ukazivati da je to vrlo subjektivna procjena obzirom da proces provjere u Norveškoj još nije okončan. Uprkos tome ipak je SVT odlučila prikazati film!?

Da se SVT, na etičkoj osnovi i s doličnom ozbiljnošću, udubila u temu i da je razmislila o potencijalnom značenju sadržaja i dojmu kog film može ostaviti na žrtve genocida, pisanje historije, istinu, Haški tribunal i tv-gledaoce u zemlji i inostranstvu, pričekalo bi se s prikazivanjem filma bar do kraja procesa provjere u Norveškoj. Ili je stvarno važniji slogan ”opisati događaje iz različite perspektive” od svega drugog, čak i od same istine? Nadamo se da nije. Jer ne bi trebali svaki put kada se neki novi dokumentarac prikazuje na SVT razmišljati: da li je to stvarno tačno … ili žele li oni samo ”opisati događaj iz neke druge perspektive”!?

Reakcije na prikazivanje filma su pokazale da su se ljudi našli uvrijeđeni – sadržajem filma i prije svega uznemireni izborom SVT-a da prikaže jedan kontroverzan i pristran film, kao i načinom na koji je SVT odgovorio na kritike.

Međutim, izvinjenje jer su se ljudi ”osjetili uvrijeđenima” umanjuje proteste i ozbiljnost pojave. Protesti nisu zbog povrijeđenih osjećanja, već zbog ”povrijeđenih” činjenica. Smatramo da nam je građanska dužnost protestovati protiv toga. Na isti način kako bi protestovali da se pokaže historijski revizionizam o Auschwitzu ili Ruandi.

Sloboda govora i informisanja mora egzistirati i u našoj zemlji i na SVT, ali nazivati ”Grad koji je žrtvovan” komadom ozbiljnog novinarstva je nerealno i vuče SVT na tanak led. ”Grad koji je žrtvovan” jednostavno ne ispunjava te zahtjeve.

Time što je kazano više nas interesuje budućnost.

Za SVT je sada važno da se podsjeti značenja i važnosti misije javnog servisa [Public Service] i njegove krhkosti. To je težak teret i ne može se uvijek uspješno postupiti s teškim temama.

Razumljivo da neka informacija može izgledati kao nova onome ko je dalje od nje. Mnogo od ”novoga” u filmu nije ništa drugo nego dobra stara ratna propaganda za one koji su pratili rat izbliza. Jer se većina tvrdnji u filmu može naći kao argument optuženih srpskih zapovjednika u presudama ICTY-a.

Na kraju, Upravi za radio i tv je ponuđeno da ispita kosi li se sadržaj filma s dozvolom o emitovanju. Osim toga informisali smo i Tribunal za ratne zločine u Hagu kao i više međunarodnih organizacija za ljudska prava, uključujući Genocide Watch, u vezi filma i njegovog revizionizma kao i da je prikazan na javnom servisu.

U nadi da će i drugi građani i institucije preuzeti svoju odgovornost i dio ove važne debate o istini,

Bosanski akademski građani u Švedskoj

Preveo: Haris Tucaković

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: Švedski