20 godina traume nakon ratnih silovanja

Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina donese pravdu ženama koje su silovane tokom rata. To bi takođe vodilo BiH bliže članstvu u EU, piše Margot Wallström na blogu Vanjskopolitičkog instituta Švedske.

Margot Wallström, specijalna predstavnica generalnog sekretara UN-a
za pitanja seksualnog nasilja u oružanim sukobima (Foto: UN)

Tekst: Margot Wallström, specijalna predstavnica generalnog sekretara UN-a za pitanja seksualnog nasilja u oružanim sukobima

Izvor :: Vanjskopolitički institut Švedske :: 20 år av trauma efter krigsvåldtäkter :: 21. maja 2012.

Prije 20 godina izbio je rat u Bosni i Hercegovini. Tokom moje posjete toj zemlji krajem 2010. upoznala sam neke od žena silovanih tokom rata. Još uvijek, toliko godina nakon nasilja, tresu se te žene kada govore o užasima kojima su bile izložene tokom rata. I dalje čekaju pravdu, dok su izvršioci u većini slučajeva još na slobodi. Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina počne živjeti u skladu sa svojim obavezama prema međunarodnom pravu i pruži ženama zadovoljštinu koju predugo čekaju.

Organizacija Amnesty International predstavila je ovih dana svoj pogled o tome šta treba učiniti u Bosni i Hercegovini kako bi se u zemlji sudilo po pravdi. Amnesty ne bira riječi: Glavna prepreka okončanju nekažnjivosti i kaznenom gonjenju izvršilaca je nedostatak političke volje. Rezultat je pravni sistem koji nema sposobnosti i resurse za istragu i podizanje optužbi za krivična djela koji se odnose na seksualno nasilje počinjeno tokom rata 1992.–1995.

UN procjenjuje da je između 20 000 i 50 000 žena silovano tokom rata, mnoge u posebno osnovanim logorima za silovanja. Oni koji su vidjeli film Angeline Jolie ”U zemlji krvi i meda” znaju o čemu govorim. Unatoč tim neshvatljivim podacima ukupno je samo 30 osuđujućih presuda izrečeno u međunarodnim i nacionalnim sudovima. Trideset – ne trideset hiljada.

Žene koje sam upoznala tokom mog boravka u Sarajevu i Zenici govorile su da još uvijek sreću izvršioce u bankama i trgovinama te kako im se – nekažnjeno – podsmjehuju. Jedna od žena držana je tokom rata u logoru za silovanja zajedno sa svojom tada 21-godišnjom kćerkom. Vlada Bosne i Hercegovine snosi veliku odgovornost da osigura izvođenje izvršilaca tih neshvatljivih surovosti pred lice pravde.

BiH je 2000. potpisala Rimski statut koji predstavlja temelj Međunarodnog kaznenog suda i definiše seksualno nasilje u ratu kao međunarodni ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Problem je u propustima pravnog sistema na državnom, regionalnom i lokalnom nivou.

Amnesty u svom izvještaju navodi da su nedostaci resursa i infrastrukture jako usporili sudske postupke protiv osumnjičenih izvršilaca. Mnoge od žrtava još uvijek pate od posttraumatskog stresa, patološkog straha, depresije i stigmatizacije zbog silovanja kojima su bile izložene, a nemaju pristup medicinskoj, psihološkoj i ekonomskoj pomoći. Spori pravni postupci kao i nedostatak zaštite svjedoka i povjerenja u sudove odvraća mnoge žene – posebno u manjim sredinama gdje zločinci žive u istim selima kao i njihove žrtve, a u nekim slučajevima i kao izabrani zastupnici.

Tek kada se izvršioci izvedu pred lice pravde i žene koje su bile izložene silovanju dobiju zadovoljštinu, moći će se izliječiti rane od sukoba i ostvariti pomirenje. Mir ne znači samo da je rat završio, već i da žrtve dobiju zadovoljštinu i da se njihova prava poštuju.

Preveo: Haris Tucaković

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: