Dugi put

Kristian Skeie je fotografisao godišnji mirovni marš, Marš mira, u znak sjećanja na genocid u Srebrenici. Izložba se otvara večeras u Foto8 Gallery u Londonu.

Foto: Kristian Skeie

Tekst: Christine Tolpinrud (foto.no)

Izvor :: Foto.no :: Den lange veien :: 29. avgusta 2012.

Trajanje: 29. avgusta – 15. septembra 2012.

Skeie živi u Švicarskoj gdje radi kao fotograf i univerzitetski profesor. U tom kontekstu je prije dvije godine prvi put posjetio Srebrenicu.

– Upoznali smo mnogo zanimljivih ljudi. Pitanja je mnogo, ali su odgovori vrlo rijetki, kaže Skeie za foto.no.

Skeie se odlučio vratiti da bi dobio odgovore i razumio šta se stvarno dogodilo tokom jula 1995. Spisateljica Clare Cook i on posjetili su otada to mjesto sedam puta.

– Razgovarali smo sa ženama koje su izgubile svoje muževe, dječacima i djevojčicama koje su izgubile svoje očeve, stričeve, braću, djedove, i muškarcima koji su preživjeli, kaže on.

Brojni su projekti u kojima je fokus bio na ženama koje su ostale, kaže Skeie. Zato su se u ovom projektu odlučili usmjeriti na godišnji mirovni marš, Marš Mira, koji se održava u Bosni i Hercegovini svakog jula u posljednjih osam godina. Tu se sreću ostavljeni, preživjeli i ostali, i idu istim putem kao i oni koji su izbjegli genocid jula 1995., samo u suprotnom smjeru. U tri dana, 110 km dugim putem, po teškom terenu i vrućini do 40 stepeni, oni idu iz Tuzle, gdje je bila jedna od UN-ovih tzv. ”zaštićenih zona”, prema Srebrenici, gdje je 8 000 muškaraca i dječaka ubijeno tokom kobne sedmice jula 1995.

Marš završava u mezarju u Potočarima, kraj UN-ovog ureda izvan Srebrenice, gdje su sahranjene žrtve genocida. 11. jula svake godine sahranjuju se ostaci svih žrtava identifikovanih tokom godine.

– Ove godine sahranjeno je 520 osoba, prošle 613. Do sada ih je sahranjeno oko 5 500. Dakle, ovo će trajati više godina, kaže on.

Skeieove fotografije prikazuju svakodnevni život tokom marša gdje Bosanci u najdubljoj ozbiljnosti mole, spavaju i dijele vodu i čaj. Završetak marša se takođe dokumentuje. Vreće s posmrtnim ostacima, redovi mrtvačkih sanduka i sahrane pokazuju kako brutalni masakr od prije 17 godina i dalje muči zemlju.

Skeie i Cook su tokom svoje posjete fotografisali i intervjuisali više osoba koje su preživjele genocid i slušali pripovijesti o gubitku članova porodice. Zajedničko mnogima od njih je da ih rado žele kazivati.

– Po pravilu sam dobro priman. Većinu ljudi raduje moje interesovanje i više puta su me pitali da li ću moći te priče prenijeti drugima. Ljudi pokazuju strah da svijet ne zaboravi Srebrenicu, kaže Skeie dodajući da postoji i razlog zašto on izlaže fotografije.

Projekt se provodi uz potporu univerziteta na kojem predaje i još nije završen. Skeie nije gotov ni sa temom. Sada planira putovanje u Ruandu radi provođenja sličnog projekta.

Kristian Skeie (foto: Haris T., Potočari 2011.)

Preveo s norveškog: Haris T.

Ovaj prilog je takođe dostupan na jezicima: